.. samo sjećanja.
DRAGI BOŽE, ISKORISTIT ĆU OVU MINUTU, NE DA TE ZAMOLIM ZA NEŠTO, VEĆ DA TI SE ZAHVALIM ZA SVE ŠTO IMAM!
Hvala Ti, dragi Bože. Hvala Ti što si mi je još jednom dokazao da mogu i da vrijedim. Ponekad zaboravim na to. Odlutam predaleko... Jednostavno današnji dan je protekao predivno. Ponosna sam na sebe.
Osjećam se slomljeno. Kao da je neko cijelu noć lomio svaku košćicu moga tijela.. Nisam se naspavala, pod prevelikim stresom sam. Osjećam da ću pući. Stalno u glavim vrtim ono šta ako. Zaista, šta ako ne uradim dobro i pokvarim sve što mogu.. Da, jesam se kasno sjetila uzeti knjigu u ruke, ali zadovoljna sam kako sam izvježbala. Sad jedini strah je od zadataka iz jedne oblasti koju nisam pipnula. Šta ako najlakši zadatak bude baš iz te oblasti.. Jooj! Tako se plašim. Samo molim Boga da dobro uradim. Tako sam umorna.. užasno. A isti ritam se čeka cijelu sedmicu. Obaveze su me preplovile. Nemam snage ni da jedem, da dišem.. Želim spavati, eto toliko!
Počinjem da volim pse. Ali BAŠ! Danas sam šetala naseljem i u blizini moje kuće nalazi se "dom" za haskije! Ima ih preko destet i tačno se ne zna koji je ljepši od kojeg. Predivni suuuu! Ima ih u svim bojama, veličinama.. Jednostavno PREDIVNI. Ali tako su skupi, nisam očekivala da su toliko skupi, stvarno. Prelijepi su!
hjooooooooooj! predivni. Svakog od ovih sam vidjela. <3
Mom divnom, krasnom BLOGU je danas tri godine. 
Jooj, kako vrijeme leti. Ovdje sam upoznala toliko divnih osoba, a s većinom sam izgubila kontakt. Ali nema veze. Uživala sam u vremenu provedenom na Bloggeru. A ovaj blog trpi toliko osoba, toliko ljubavi, ponajviše lažnih! Haha :) No, voolim ga.
Borim se sama sa sobom da vježbam i učim, a tako sam lijena i ništa mi se ne da.. A toliko očekkujem od sbe, stvarno. Ona Ana Karenjina na stolu mi odvlači pažnju. Tako se želim vratiti čitanju. pih
Opet, opet i opet do kasno u noć :)
Tako jakoo želim jednog malog labradora. Potrudit ću se da babu nagovorim da mi nabavi. hihi
Nesanica, ubi me nesanica :) Nikako ne mogu biti kao drugi ljudi i lijepo rano leći, rano ustati. Kao kakvo dijete noći sjedim do kasnih sati i razmišljam i analiziram stvari. Jedem, pijem, slušam muziku. Nerviram sama sebe kad sam u ovakvom raspoloženju.. Ali, svi su mi krivi za sve i cijeli svijet izgleda odvratno. Večeras sam uradila toliko stvari zbog kojih ću se kajati, znam.. Ali rekla/uradila sam i ono što jesam i nisam željela reći/uraditi. Definitivno nisam dobra osoba. Ma ni D od dobre osobe. Treba da me bude stid. Ali, u trenutku mi se sve zamaglilo. Bijes. Ljutnja. Tačno sam bila obuzeta. Počela sam učiti sure da se smirim, ali i dalje sam se tresla i onda sam uzela jastuk..... Ne znam odakle toliki bijes i tolika energija. Moram pronaći način da ih kanališem, ovako će me uništiti. Osjećam da je to 'moj bumerang' i da kada mi se vrati bit će loše. Uglavnom, ovo nije zdravo! Misli koje mi lutaju glavom... Krv. Neka borilačka vještina i povređivanje drugih. Tačno mi dođe da pronađem neku borilačku vještinu i upišem se i da budem prebijena, haha! Stvarno ću morati nešto poduzeti u vezi ovog svega. Dođavola, puna sam modrica. Ništa nije uredu! Ništa nije onako kako treba da bude, nije! Pod stresom sam i svaki dio tijela me boli. Izgledam kao zombi i sama sebi se ne sviđam. Po ko zna koji put sam se razočarala u životu i to kako zločeste osobe prođu najbolje. I koliko god se ti trudio ne biti blizu njih one su tu. Puuu! Opet me neka ljutnja obuzme.. Bojim se da svoj bijes ne počnem ispoljavati na osobama koje nisu dužne trpiti moje frustracije. Niti to zaslužuju. A upravo te osobe trpe moje frustracije, kad bolje shvatim. Toliko sam razmažena da je to odvratno! Toliko sebična i nestrpljiva. Uništit ću sve što imam i otjerati sve ljude koji me vole i kojima je stalo do mene. Da, to je ono što ja radim! Ja tjeram ljude od sebe. Imam prgavu narav i loš karakter. E, da. Tako je, kako je. Sutra ću se okrenuti i nikoga neće biti oko mene jer sam ih sve otjerala! Kad malo bolje shvatim.. kako me i trpe? Uvijek se ljutim, namrgođena sam i sve mi smeta. E ovakvi kao ja sreće neće ni vidjeti.. I onda se čudim što me ovakva sudbina snašla. A bolji od mene pate i nemaju sreću.. Izgleda da sam i ja u 'zločestim' jedino što ja bolje ne prolazim, već baš obratno. Sudbino moja sudbino :)
kako te ne volim! Nema mi goreg datuma.. Tačno, tačno jedva čekam da završi. Kao i cijeli maj. pih, nisam majoljubac. :)
Ipak, lijepe stvari uvijek pobijede! I opet je sve tako divno, krasno i život je lijep. Imam neku čudnu volju za životom. Lijepo se osjećam. :)
Uvijek je nešto! Uvijek je nešto što se ispriječi planovima.. Od jučer je sve krenulo nizbrdo. Sve se okrenulo, ali na negativan način. Ni sama ne razumijem kako ni zašto.. Od sinoć sam očekivala mnogo, željela sam da bude lijepa i opuštena večer jer sam cio dan umirala u školi. Imala sam sedam časova i žurila sam kući da se što prije spremim i izađem s prijateljicom. Ali, razumijem da je bila neraspoložena, ali zašto je morala biti i (da prostite) nadrkana. Uz sve moje napore da joj izvučem osmijeh na lice - nije željela ni normalno razgovarati. Pa baš je to bilo bezveze s njene strane i bilo mi je krivo jer sam se trudila stvarno. A ona je imala mrtvi izraz lica. Pobogu! Tako da mi je večer skroz propala.. Psihički sam se sinoć počela spremati za učenje. Išla sam na to da na računaru budem što duže, pa da se ujutro naspavam i odmorim i što kasnije počnem učiti. I uspjela sam, ostala sam do ranih jutarnjih sati. A ustala sam relativno rano, ali odmorila sam se dovoljno. Ali, nesrećama nikad kraja! Uz sve brige koje me prate mama mi je povrijedila nogu. Zaista, neseća kad se navali na leđa nekome baaš ga muči! Dovela sam se do situacije da pojma nemam da li ću išta da naučim, a i zaboli me stvarno.
Nekako mi dođe da vrištim i da budem ljuta na sve ljude.. Ali znam da nisu svi krivi za ono što mi se dešava. Tako da i ovaj put ću prešutjeti i smijati se. :) Znam da negdje na kraju priče me čeka obećana sreća.. A kad malo bolje razmislim sreća se nalazi svuda oko mene. U ljudima koje volim, u jelima koje uživam jesti, u zraku... Sreća je to :)
Čvrsto sam odlučila da budem bolja osoba.. Tako da otpisujem piće, ne želim više. U posljednjih mjesec dana sam prečesto i previše pila. Ne znam nije to moj fazon.. Ne želim iskreno da pođem tim putem. Više sam za onu malu, slatku mene. :)
I da tu čekam ja, pod tvojim prozorom u sjeni bagrema.. da te gledam kako žuriš kad mi dolaziš!
Ende :) Uvijek me toliko rastuži.. Jedina pjesma koja mi može izmamiti suze na lice :)
Šaljem vam veliki pozdrav :)
